Deo 4: Putevi kojima više ne hodim

 

U Sandžaku

Predveče u Kalačama

Čekam

Strah

Srce

Vetar

Prošlost

Oblak

Tajna

San

Pustinja

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

U Sandžaku 

Odjek dopre odnekud

Pa nasta tišina.

U grudima brže zalupa srce.

Vetar prohuji šumom

I nesta nad njom.

Tamo, za zapadne gore

Lagano spušta se sunce.

Back to top 

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

  

Predveče u Kalačama

 

Senke se već produžiše sve,

Smiraj je dana

I šuma već tamni.

Bregovi svi,

Jedni nad drugima,

U mraku uskoro

Ostaće sami.

Back to top  

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Čekam

 

Na rame navučem kaput;

Pod pazuhom ruke hladne.

Sa Severa pokrenu se

Vetar tih i lak.

Kraj mene spusti se list.

Odavno je pao i mrak.

Back to top  

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Strah

 

Staza je pusta,

Krivuda,

Spram nje

Na zalasku sunce.

Duge su sene

Sakrile suzu

I vetar što huči

Skri drhtavo srce.

Back to top  

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Srce

 

Ruka mi na grudima,

Ležim.

Tišina je u noći,

A noć vani svetluca.

Kraj duše mi srce.

Lagano kuca.

Back to top  

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Vetar

 

Prašina se dignu

I grane se sviše;

Pod silom povi se cvet.

Dišem.

Zažmurih i krenuh da osvojim svet.

Back to top  

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Prošlost

 

Još ponekad prođem tuda

I sad sve je k`o pre;

Samo drugi su ljudi.

I nema te

I nema me.

 Back to top 

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Oblak

 

Visoko,

Visoko,

Tu vetar hladni duva,

Razbija belu maglu.

Pod njom

šareni se svet,

u tom šarenom svetu

jedan žuti je cvet.

Back to top  

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Tajna

 

Noć je.

Vani se lome grane.

Sve sa zemlje

Ka nebu se diže.

U meni nemir.

Tajnu svoju grlim k srcu.

I bliže.

 Back to top 

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 San

 

Odnekud zvuci gitare,

Odnekud tama i sen.

Pahulje bele,

Njih milijarde

Nad gradom tiho

Posuše san.

 Back to top 

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Pustinja

 

Lavant mi oprži lice,

Prosuo se zemljom

Silni pesak žut.

U zenitu sunce,

A pod dlanom zrnca peska

Da im nema broja.

Žeđ.

Na lice mi izbiše

Krupne kapi znoja.

Back to top 

Social media

Dalibor Banovic

 

WELCOME

Join my e-mail list