-
Prolećna kiša 4:060:00/4:06
-
Peron rastanka 3:270:00/3:27
-
Dunav 4:030:00/4:03
-
Čekaću te 3:270:00/3:27
-
Ti letiš 3:270:00/3:27
Deo 4: Putevi kojima više ne hodim
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Odjek dopre odnekud
Pa nasta tišina.
U grudima brže zalupa srce.
Vetar prohuji šumom
I nesta nad njom.
Tamo, za zapadne gore
Lagano spušta se sunce.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Senke se već produžiše sve,
Smiraj je dana
I šuma već tamni.
Bregovi svi,
Jedni nad drugima,
U mraku uskoro
Ostaće sami.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Na rame navučem kaput;
Pod pazuhom ruke hladne.
Sa Severa pokrenu se
Vetar tih i lak.
Kraj mene spusti se list.
Odavno je pao i mrak.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Staza je pusta,
Krivuda,
Spram nje
Na zalasku sunce.
Duge su sene
Sakrile suzu
I vetar što huči
Skri drhtavo srce.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ruka mi na grudima,
Ležim.
Tišina je u noći,
A noć vani svetluca.
Kraj duše mi srce.
Lagano kuca.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Prašina se dignu
I grane se sviše;
Pod silom povi se cvet.
Dišem.
Zažmurih i krenuh da osvojim svet.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Još ponekad prođem tuda
I sad sve je k`o pre;
Samo drugi su ljudi.
I nema te
I nema me.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Visoko,
Visoko,
Tu vetar hladni duva,
Razbija belu maglu.
Pod njom
šareni se svet,
u tom šarenom svetu
jedan žuti je cvet.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Noć je.
Vani se lome grane.
Sve sa zemlje
Ka nebu se diže.
U meni nemir.
Tajnu svoju grlim k srcu.
I bliže.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Odnekud zvuci gitare,
Odnekud tama i sen.
Pahulje bele,
Njih milijarde
Nad gradom tiho
Posuše san.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Lavant mi oprži lice,
Prosuo se zemljom
Silni pesak žut.
U zenitu sunce,
A pod dlanom zrnca peska
Da im nema broja.
Žeđ.
Na lice mi izbiše
Krupne kapi znoja.