Deo 1: Te godine proleće je plakalo

Čekaću te

Ispod breze jednog toplog popodneva

Nemoj mi gledati usne...

Što hodam ka tebi...

Pusti me...

Šapatom tiho korača. Noć...

Ti letiš...

Nastavi...

Objesen

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

Čekaću te

 

Poslaću ti komad

Mora Jadranskoga

Otkinutog od zidina

Budvanskoga grada,

Al’ nikom ne reci

Jer dozna li Budva

Ljutiće se na me

Što joj kradem blaga.

 

Pričaću ti tajne

Toplog maestrala;

Kad nabora more

Tad priča nam i šapće,

Al’ samo sam ja

Taj što razume,

Jer ko sluša vetar

Tajne saznavaće. 

 

Ukrasiću ova slova

Narandžinom bojom,

Plodom sa drveta

Iz dvorišta moga

Pa sesti i čekati

Tebe da me nađeš

Na pločniku starog

Grada budvanskoga.

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

Za E.K. Za prve visine i prva dna koja doživeh u trenu i u večnosti

 

Ispod breze jednog toplog popodneva

 

Pisao bih ti,

Al’ mi ruka drhti

I suza mi slana

Na mastilo kane,

Pisao bih,

Al’ se grče prsti

I svako baš slovo

Na njima ostane.

 

Došao bih ti,

Al’ nas sada dele

Razdaljine što se

Osećanjem mere,

Došao bih

Da me razvesele

I izmame osmeh

Oči tvoje snene.

 

 Pisao bih ti,

Al’ me strah od reči

Što ruka bi ova

ispisati mogla,

došao bih

da ti mogu reći,

al’ ni tada duša

snage ne bi smogla.

 

Zato sada ovde

Sedim kao stran

I pišem ti slovo

Što nikad neće stići

I mislim na tebe

Kad budi se dan

I kad tama želi

Na jastuk mi sići…

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

***

 

Nemoj mi gledati usne jer drhte,

Jer nisu hrabre reći da idem;

Ne, nije to igra senki i svetla,

Ne varaj oči jer dobro ti vide.

 

Nemoj mi gledati ruke jer drhte

I nemaju snage reći ti: Zbogom,

Ne, nije im zima od snega i vetra,

Lede se jer se rastaju s tobom.

 

Nemoj mi gledati grudi jer drhte,

Međ’ rebrima srce, palo, bez moći;

Ne, ne krijem ništa, istinu nađi

Pogledom jednim u moje oči.

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 ***

 

Što hodam ka tebi kad leđa ti vidim

I čekam te reči što reći ćeš nekom?

Što srce, kad nije krivo, ja bijem o hridi

Pa se lomi na komade i kune me jekom?

 

O, zar se ne okrećeš nikada za sobom?

Ja puzam jer vreme salomi mi noge;

Jedino me vetar još ponese za tobom,

Taj vetar, ta sudba, što polomi mnoge.

 

Posustaću ovde u senama vrba

Jer ponovo vetar u prsa mi duva;

O, da li ćeš ikad zažalit’ kad treba

Da smeješ se glasno u podneva gluva?

 

Pogledaćeš, o večeri , ka nebu ćeš glavu dići,

Al’ mi pogled nećeš sresti niti glasa čuti

I bitno ti neće biti gde ćeš tada stići,

Nova će te bol odvesti i novi te odvest’ puti.

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

***

 

Pusti me,

Ja ionako ne mislim dalje.

Ovde, na početku

Za mene je kraj;

Želim,

Samo na tren

Da sjajem svoje duše

U tmini mi ovoj učiniš dan.

 

Išcupaj mi ovaj

Kamen iz grla

Jer vazduha nemam

Ni snage da dozovem san;

Molim te spusti mi kapke

Da usnim i više nikad

Dana ne ugledam.

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 ***

 

Šapatom tiho korača. Noć.

Kroz usnulu travu provlači zvezde,

A koralno granje gde ždrali se gnezde

Sad u tami slave pesmu zvanu ponoć.

 

I zovu me svodovi. Južni.

Da me guše, tajno da me guše,

Netragom se sreće zametnuše.

Ja hodam i tražim, al’ put mi se ruši.

 

Kažu li ti vetrovi. I magle

Da te trebam ni vazduh ne dišem,

Da bivam kad jesenje su kiše;

Postojim ko grane što zemlji se sagle.

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 ***

 

Ti letiš, a ja te

Nikada sustići neću

Jer ruke mi teške

I noge još teže

Ko hrastove crne grane

Objesen kad mraz poveže.

Ja hrlim, al’ ipak

Izmičeš mi lako,

Taj osmeh na usni

Osmeh je mog straha;

Ja hrlim, jurim sve brže,

Al’ od svega samo ostajem bez daha.

A onda ću jednom

Posustati naglo,

Ispred oka svoga

Izgubiću sreću;

Ni rukom te neću pozdraviti

Jer snage ja imati neću.

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 ***

 

Nastavi,

Ja skrenuću ovde

I sesti međ` cveće

Da sačekam jesen,

Vetar će ti doneti moj glas

Kad se hukom uvije

U osamljen kesten.

 

Nastavi,

Ja slab sam i preslab,

Već šapatom zborim

I oči mi prekriva sen;

Znaćeš da sam

Ostao bez suza

Kad s hukom se povije

Ostareli kesten.

Back to top

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

 Objesen

 

U samoći sedim

Sred tišine i pustine

I pogledom tupim, bledim

Gledam u gustine

I u bele njive

I u crne grane;

U zenicu ovu

Ceo svet da stane.

…Sa reke se žubor čuje,

S oranice vrane.

I predveče tiho

Silazi sa škripom;

Jesen sumorna je

I pod ovom lipom.

Back to top

Social media

Dalibor Banovic

 

WELCOME

Join my e-mail list